Konzervansi u kapima za oči
U širem smislu konzervansi su tvari koje sprječavaju kvarenje hrane, ali i lijekova, izazvano mikroorganizmima. Svi mi dnevno u organizam unosimo konzervanse, a njihova je moguća štetnost predmet mnogih studija. Stoga je trend u prehrambenoj industriji i industriji lijekova izbjegavati konzervanse koliko god je to više moguće, a zdravom se hranom smatra prije svega ona bez konzervansa.
No, koliko god ih se mi željeli kloniti, konzervansi su ponekad neizbježni jer njihov pozitivni učinak nadvladava onaj mogući negativni, a to je trovanje pokvarenom hranom ili infekcija zagađenim lijekom. Tako je trenutačno obaveza u SAD da sve kapi za oči u bočicama koje su namijenjene višekratnom korištenju (multidoze) sadrže konzervanse.
Prema definiciji Vijeća farmacije i kemije, konzervans je dodatak lijeku kako bi se spriječila njegova razgradnja, promjena boje ili kvarenje, tj. supstanca ili preparat dodan proizvodu s ciljem uništavanja ili inhibicije razmnožavanja mikroorganizama. Konzervans mora pružiti široku antimikrobnu zaštitu, spriječiti razgradnju lijeka, produžiti vrijeme čuvanja, sačuvati učinkovitost lijeka, mora biti kompatibilan s lijekom, ne smije utjecati na interakcije lijek – tkivo, mora biti topiv, stabilan pri širokom rasponu pH, netoksičan, ne smije iritirati tkivo te mora biti udoban za pacijenta.
Koja je razlika između konzervansa i antiseptika?
Često se postavlja pitanje u čemu se razlikuje konzervans od antiseptika. I jedan i drugi uništavaju mikroorganizme, no glavna je razlika u namjeni: konzervans sprječava razmnožavanje mikroorganizmima unesenih izvana u malim količinama, ali ne može spriječiti zagađenje s velikom količinom npr. bakterija. Antiseptik ubija sve mikroorganizme u otopini neovisno o njihovom broju. Može se napraviti slikovita usporedba sa ratom: konzervans može ubiti samo izolirane izviđače ili snajpere neprijatelja, ali ne i cijelu vojsku, kako to radi antiseptik. Zato je važno da npr. ne dodirujemo vrh bočice sa kapima za oči, jer možemo u kapi unijeti više mikroorganizama nego što ih konzervans može uništiti.
Antiseptik i konzervans su često iste tvari, samo u različitim koncentracijama: konzervans u malim, antiseptik u velikim. Kada bismo u hranu ili lijek stavili tvar koja djeluje antiseptično, ona bi je održavala pouzdano sterilnom, no pritom bi djelovala neprihvaljivo toksično za naš organizam. Stoga se antiseptici najčešće koriste za održavanje sterilnosti vanjskih površina, kao što su operacijske dvorane i površina tijela pacijenta prije operacije, a ne i u cilju održavanja sterilnim tvari koje unosimo u organizam.
Dakle, svaki konzervans u visokoj koncentraciji neizbježno počinje štetiti i našem tijelu – kako uništava mikroorganizme, uništava i stanice našega tijela. Što više povisujemo koncentraciju konzervansa u lijeku, on je djelotvorniji u svojoj ulozi i stoga sličniji antiseptiku, ali i štetniji po nas. Stoga se u lijek konzervans dodaje u najnižoj još uvijek djelotvornoj koncentraciji.
Zašto konzervansi u kapima za oči mogu biti štetni?
Bez obzira na navedeno, konzervansi i u koncentracijama odobrenim za primjenu u lijekovima kao što su kapi za oči mogu biti štetni.
Kapi za oči s konzervansom najprije stupaju u kontakt s površinom oka, rožnicom i spojnicom. Ukoliko se neke kapi za oči kapaju dugotrajno, npr. umjetne suze ili kapi protiv glaukoma, dugotrajno uzastopno kapanje konzervansa i u malim, odobrenim koncentracijama ima negativni kumulativni efekt. Konzervansi iz otopina za čišćenje kontaktnih leća imaju dodatno produljeni učinak jer se iz njih polako otpuštaju. Rezultat je tzv. jatrogena bolest rožnice, koju karakterizira oštećivanje stanica površine oka, što se manifestira kao dugotrajna tinjajuća ili izraženija upala očiju, popraćena i mogućim crvenilom.
Neki konzervansi, prije svega benzalikonij klorid (BAK) djeluju kao deterdženti, tako da otapaju ovojnice mikroorganizama. No, pritom oni otapaju i masni sloj suza koji sprječava isparavanje suza, te tako pojačavaju simptome suhoga oka. Tako umjetne suze koje sadrže BAK djeluju paradoksalno: dodatno vlaže oko, ali pritom i izazivaju njegovo pojačano isušivanje.
Jesu li svi konzervansi jednako potencijalno štetni?
Najčešći konzervansi u oftalmologiji su benzalkonij klorid (BAK), timerosal, sorbična kiselina, klorobutanol, hidrogen peroksid, poliaminopropil bigvanid, OcuPure te Poliquad.
Nisu svi konzervansi jednako česti ili jednako štetni. Danas je i dalje u oko 70-80% svih kapi za oči konzervans BAK, koji je ujedno i najštetniji jer oštećuje površinu oka i suzni film. Na drugom kraju spektra se nalazi konzervans OcuPure. Na oku se on pod utjecajem svjetla raspada na sastavne dijelove prirodnih suza. OcuPure ima oksidativna svojstva pomoću kojih oštećuje stanične stjenke mikroorganizama, no istodobno ima nizak oksidativni potencijal, te tako ne šteti ljudskim epitelnim stanicama površine oka. Drugi konzervans, Poliquad, zbog svoje velike molekule ne ulazi u stanice površine oka te ih stoga ne oštećuje.
Postoje li kapi za oči bez konzervansa?
Postoje, no nisu bez mana te se stoga koriste rijetko. Postoje kapi za oči u tzv. monodozama, malim plastičnim bočicama namijenjenim trošenju tijekom jednog dana. Osim više cijene od kapi u multidozama, njihova je glavna mana relativna nepraktičnost u rukovanju, što starijim osobama može predstavljati problem.
Odnedavna su se na tržištu pojavile i kapi za oči u multidozama bez konzervansa. One se održavaju sterilnim posebnim filterom koji dezinficira zrak koji ulazi u bočicu izlaskom kapi. No, njihova djelotvornost još nije neupitna te stoga još nisu odobrene za prodaju u SAD.
Možemo li i mi nešto učiniti za zdravlje svojih očiju?
Ukoliko izaberemo kapi za oči s najmanje štetnim konzervansom rizik za oštećivanje oka svodimo na minimum. Danas na tržištu postoje kapi za oči s konzervansima kao što je Poliquad ili OcuPure koji djelotvorno održavaju otopinu sterilnom, no bez mogućih štetnih učinaka po površinu oka. Izborom kapi za oči s ovim konzervansima možemo ih koristiti bez straha po zdravlje naših očiju.
