Kako klima u zrakoplovima utječe na oko?
Koliko, zašto i na koji način boravak putnika i osoblja u putničkom zrakoplovu utječe na njihovo zdravlje i na njihovu udobnost prilikom leta?
Dugotrajni letovi sa sobom nose zdravstvene rizike. Već je prepoznata opasnost od tromboze vena nogu prilikom sjedenja u zrakoplovu neprekidno više sati, te se u brošurama za putnike oni upozoravaju na važnost kretanja tijekom dugih letova.
No, postoje li i drugi zdravstveni rizici po putnike i osoblje zrakoplova na koje se oni ne upozoravaju? Nadalje, postoje li zdravstveni rizici po kabinsko osoblje koji bi se zbog raširenosti, specifičnosti za radno mjesto te oblika smetnji koje izazivaju mogli nazvati profesonalnom bolešću kabinskog osoblja zrakoplova?
Mikroklima u zrakoplovu uvelike je jedinstvena, čega putnici najčešće nisu svjesni. Koliko se često budimo nakon prekooceanskog leta suhoga grla, koliko često čujemo veliki broj putnika da kašlje ili se žali na iritaciju očiju? Ovaj tekst bavi se tim problemom.
Kako suhi zrak u zrakoplovu utječe na zdravlje?
Iako niska relativna vlažnost sama po sebi nije zagađivač zraka, poznato je da može utjecati na udobnost i zdravlje putnika i posade. Niska relativna vlažnost može izazvati sušenje kože, sluznica i površine oka, što je posebno izraženo kod nositelja kontaktnih leća. Istraživanja su pokazala da putnici i kabinsko osoblje zrakoplova smatraju da je zrak u zrakoplovu presuh, te da dovodi do smetnji kao što je suhoća i iritacija očiju te suhoća nosa i kože. Začepljenost nosa bila je glavna smetnja koju je prijavilo 3630 anketiranih putnika u standarnim širokotrupnim zrakoplovima. Putnici na duljim letovima prijavljivali su više simptoma. Niska relativna vlažnost također je bila povezana sa osjećajem umora, glavoboljom i krvarenjem iz nosa. Nadalje, niska relativna vlažnost zraka može imati negativan utjecaj na putnike sa infekcijom dišnih puteva, astmom ili traheotomijom.
U studiji utjecaja niske vlažnosti na ljudsko oko, istraživači su pronašli da je pri relativnoj vlažnosti od 10% ili 30%, bolnost oka, opisana kao osjećaj stranog tijela ili pečenje, bila sve izraženija do 4. sata izloženosti suhome zraku (ukupna izloženost od 10 sati) bilo da se radilo o osobi bez ili sa kontaktnom lećom na oku. Međutim, nije zabilježena razlika u simptomima prilikom izloženosti relativnoj vlagi od 10% ili 30%. U kabinama putničkih zrakoplova simptomi niske relativne vlažnosti, kao što je iritacija oka ili nosa, čini se da nastupaju unutar dva sata od početka izloženosti. Zanimljivo je da svi simptomi postaju izraženiji nastavkom izloženosti, te da nije zamijećena prilagodba na nisku relativnu vlažnost.
Uchiyama i suradnici istraživali su odnos niske relativne vlažnosti, kakva se susreće u putničkim kabinama zrakoplova, te pojačane evaporacije suza, što bi mogao biti uzrok očnih smetnji putnika. Mjerena je evaporacija suza pri relativnoj vlažnosti od 20-25% (tipično za kabine putničkih zrakoplova) te od 40-45%. Podaci su sakupljeni od 18 pacijenata sa suhim okom te od 11 zdravih ispitanika. Statistički značajna razlika u mjerenim parametrima zabilježena je u obje skupine: evaporacija suza bila je prosječno čak 99.72% veća pri relativnoj vlažnosti od 20-25%, no 40-45%. To ukazuje da i inače zdravi putnici u zrakoplovu imaju bitno povećano isparavanje suza, što i kod njih može dovesti do pojave očnih smetnji pri letu zrakoplovom, a da se smetnje kod putnika sa suhim okom mogu višestruko pojačati.
Nagda i Hodgson su pokazali da umjereni porast relativne vlažnosti u putničkim zrakoplovima od 14–19% na svega oko 22–24% može imati pozitivne učinke slične onima koji su prikazani u studijama iz građevinarstva koje su pokazale da 10%-tni porast relativne vlažnosti uklanja mnoge simptome sindroma bolesne zgrade. Norbäck i sur. pokazali su da takvo dodatno vlaženje zraka u zrakoplovu na interkontinentalnom letu keramičkim evaporacijskim ovlaživačem nije povećalo broj mikroorganizama u putničkom prostoru, iako se baš ta opasnost navodila kao jedan od razloga izbjegavanja dodatnog ovlaživanja zraka.
Iako navedene tegobe prijavljuju svi koji putuju zrakoplovima, njima su svakako naizloženiji oni kojima je zrakoplov drugi dom – kabinsko osoblje. Lindgren i Norbäck proveli su 1997. istraživanje među 1857 kabinskog osoblja Scandinavian Airlines, te među 218 uredskog osoblja iste tvrtke. Najčešći simptomi među kabinskim osobljem bili su umor (21%), respiratorne smetnje (15%), iritacija očiju (11%), suha koža lica (12%), te suha koža ruku (12%). Najčešću pritužbu imalo je kabinsko osoblje na suhi zrak u zrakoplovu, njih čak 53%! Sve navedene smetnje bile su izraženije među kabinskim no među uredskim osobljem. Lindgren i sur. objavili su vrlo slične pritužbe kabinskog osoblja. Stoga ne čudi da se postavlja pitanje je li izloženost nefiziološkoj mikroklimi profesionalni rizik, te može li bolest nastala izloženošću takvoj sredini biti proglašena profesionalnom?
Kako pomoći?
Brošure namijenjene putnicima u
zrakoplovima navode potrebu kretanja na duljim letovima radi prevencije tromboze vena nogu. No, zašto ne spominju moguće neželjene učinke nefiziološke mikroklime, prije svega ekstremno suhog zraka? Navedena istraživanja pokazala su da oni postoje, posebno na površinu oka i respiratorni sustav. Ne bi li stoga bilo uputno, a vjerojatno i nužno, putnike zrakoplova upozoriti na ove učinke, te na potrebu preventivnih postupaka?
Evo nekoliko savjeta:
- Osobe koje pate od suhoće očiju obavezno trebaju sa sobom na put zrakoplovom ponijeti umjetne suze.
- Osobe koje nose kontaktne leće trebaju isto tako ponijeti umjetne suze, te nadovlaživati leće prilikom leta, ili ih za let skinuti.
- Preporučljivo je da osobe koje nose meke kontaktne leće, a žele ih nositi i prilikom leta, za putovanje uzmu novi par leća, jer će on manje smetati u suhom prostoru kao i u prostoru sa smanjenom koncentracijom kisika kao što je kabina zrakoplova.
