Refrakcijske pogreške: Kako oko vidi?

Ono što nam omogućuje da vidimo svijet koji nas okružuje je način na koji naše oči refraktiraju svjetlo. Refrakcijske pogreške su optička nesavršenstva koja sprečavaju oko da pravilno fokusira svjetlo, uzrokujući zamagljen vid. Primarne refrakcijske pogreške su kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam.

Refrakcijske pogreške se obično mogu “ispraviti“ nošenjem dioptrijskih naočala ili kontaknih leća, ili se mogu trajno ukloniti LASIK-om i drugim oblicima refrakcijske kirurgije.

Kako svjetlo putuje kroz oko?

Kako bismo mogli vidjeti, moramo imati svjetlo. Iako ne poznajemo sve razne osobine svjetla, znamo kako svjetlo putuje. Svjetlosna zraka može biti skrenuta, odbijena, savinuta ili upijena, ovisno o različitim tvarima na koje nailazi.

Kada svjetlost putuje kroz vodu ili leću, njezina putanja je savinuta ili refraktirana. Neke očne strukture imaju refrakcijska svojstva kao voda ili leća, te mogu savijati svjetlosne zrake u preciznu točku fokusa ključnu za oštar vid.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Većina refrakcija u oku nastupa kada svjetlosne zrake putuju kroz zakrivljenu, prozirnu prednju stranu oka – rožnicu. Očna leća također savija svjetlosne zrake. Čak i suzni film koji prekriva površinu rožnice i spojnice, kao i unutarnje tekućine oka (očna vodica i staklovina) imaju sposobnost refrakcije.

Kako oko vidi?

Proces vida započinje kada se svjetlosna zraka, koja se odbija od objekata i putuje
kroz optički sistem oka, refraktira i fokusira u točku vidne oštrine.

Za dobar vid ta točka mora biti na mrežnici. Mrežnica je tkivo koje oblaže unutrašnjost oka, gdje stanice osjetljive na svjetlost (fotoreceptori) hvataju slike na isti način kao
i film u fotoaparatu pri izloženosti svjetlu. Te slike se zatim šalju prema mozgu putem vidnog živca, gdje se interpretiraju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kao što nam blenda na kameri (koja se naziva dijafragma kamere) služi za podešavanje količine svjetla kojoj trebamo izložiti film, tako se i zjenice oka šire i sužavaju kako bi kontrolirale količinu svjetla koje stiže do mrežnice. U mraku se zjenice šire, a na svjetlu sužavaju.

Uzorci refrakcijskih pogrešaka

Sposobnost oka da refraktira ili fokusira svjetlo na mrežnicu se temelji na 3 anatomska obilježja oka: ukupna dužina oka, zakrivljenost rožnice i zakrivljenost leće unutar oka.

1. Dužina oka – ako je oko predugačko, svjetost je fokusirana prije negoli stigne do mrežnice, na taj način uzrokujući kratkovidnost. Ako je oko prekratko, svjetlost se ne uspije fokusirati na vrijeme prije nego stigne do mrežnice. To uzrokuje dalekovidnost ili hipermetropiju.

2. Zakrivljenost rožnice – ako rožnica nije savršenog sfernog oblika, onda je slika nepravilno refraktirana ili fokusirana, te uzrokuje stanje koje se naziva astigmatizam. Osoba može biti kratkovidna ili dalekovidna, a da ne pati od astigmatizama.

3. Zakrivljenost leće – ako je očna leća preoštro zakrivljena u odnosu na dužinu oka i zakrivljenost rožnice, tada uzrokuju kratkovidnost. Ako je pak očna leća previše plosnata, onda uzrokuje dalekovidnost.

Otkrivanje i tretiranje refrakcijskih pogrešaka

Vaš optometrist ili oftalmolog vam može otkriti vrstu i stupanj refrakcijske pogreške pomoću pregleda refrakcije. Nalaz može pokazati da imate više od jedne refrakcijske pogreške. Npr., vaš zamagljeni vid može biti uzrokovan i kratkovidnošću i astigmatizmom.

Na temelju nalaza refrakcije, vaš očni specijalist će vam prepisati veličinu dioptrije. Ipak, isti nalaz ne daje dovoljno informacija na temelju kojih bi vam očni specijalist mogao prepisati kontaktne leće, što zahtjeva daljnje pretrage.

Dioptrijske i kontaktne leće se proizvode sa preciznim zakrivljenjima kako bi mogle refraktirati svjetlo u dovoljnoj mjeri da nadokande refrakcijske pogreške i dovedu svjetlo do točke vidne oštrine na mrežnici.

Operacije poboljšanja vida kao što je LASIK, ispravljaju refrakcijske pogreške mijenjajući oblik rožnice tako da se svjetlosne zrake što preciznije savijaju prema točki fokusa.

Oglas