Teleskopske naočale za slabovidne

Piše Doc.dr.sc.Petriček Igor, spec.oftalmolog, Klinika za očne bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb, Rebro

Važni pojmovi pri odabiru teleskopskog sustava su dubinska oštrina, žarišna udaljenost, vidno polje te optička apertura (lens speed).

Dubinska oštrina podrazumijeva raspon udaljenosti pri kojoj je slika oštra. Što je jače povećanje, dubinska je oštrina manja. Keplerovi teleskopi imaju za dano povećanje veću dubinsku oštrinu od Galilejevih.

Žarišna udaljenost je udaljenost pri kojoj se za dano povećanje slika vidi oštro. Što je jače povećanje, udaljenost na kojoj se slika vidi oštro je manja (posebno na blizinu). Glavna prednost teleskopa pred lupama jest veća žarišna udaljenost. Keplerovi teleskopi imaju za danu magnifikaciju veću fokalnu udaljenost od Galilejevih, te posebno od povećala (lupa). Navedeno je posebno važno pri radu – što je fokalna udaljenost veća, rad je komforniji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, što je povećanje veće, vidno polje je manje. To je važno pri čitanju: iako jači teleskop daje bolju vidnu oštrinu, ukoliko je vidno polje premalo, pacijent neće moći čitati (vidi i najmanje slovo jasno, no ne vidi cijelu riječ, te ne može pratiti red). Pritom je i presudna procjena ordinarijusa koji je odnos vidne oštrine i vidnog polja najoptimalniji.

Optička apertura (lens speed) ovisi o promjeru objektiva: veći promjer objektiva “sakuplja” više svjetla, te time omogućava gledanje i pri slabijem svjetlu. Keplerovi sistemi imaju bitno užu optičku aperturu od Galilejevih.

Teleskopski sustavi

Postoje dva sustava leća koji se koriste u izradi teleskopskih naočala: Galilejev sustav i Keplerov sustav.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prednosti Galilejevog sustava su da je manji i jeftiniji, no mane su mu manja mogućnost povećanja no sa Keplerovim sustavom, za isto povećanje, manje vidno polje no sa Keplerovim sustavom, te, opet za isto povećanje, manja žarišna udaljenost no kod Keplerovih sustava, što je nepraktično kod rada.

Keplerov sustav ima za prednosti mogućnost većeg povećavanja, obzirom na povećanje, šire vidno polje, te obzirom na povećanje žarišnu udaljenost veću no kod Galilejevih sustava. Mane su mu da je skuplji, teži (glomazniji, dulji), da je kompliciraniji za izradu i osjetljiviji na pad ili udarac.

Postoji više vrsta teleskopskih sustava za magnifikaciju. Ovisno o udaljenosti promatranja postoje sustavi za promatranje predmeta na daljinu, sustavi za promatranje predmeta na blizinu, te kombinirani sustavi za daljinu i blizinu. Ovisno o načinu ugradnje postoje ručni sustavi te oni ugrađeni u okvir naočala (teleskopske naočale). Ovisno o aplikaciji postoje monokularni i binokularni sustavi.

Teleskopski sustavi za promatranje predmeta na daljinu služe prije svega za gledanje TV-a ili uopće za korištenje u zatvorenom prostoru. Pri ordiniranju određuje se jedna udaljenost na kojoj je slika najoštrija (osim zoom modela). Veoma je važna dubinska oštrina: što je povećanje veće i određena udaljenost manja, raspon udaljenosti na kojoj je slika oštra (dubinska oštrina) je manji. Također je važno i vidno polje: što je povećanje veće, vidno polje je manje.

Teleskopski sustavi za promatranje predmeta na blizinu služe prije svega za čitanje. Mana ovakvog sustava je da cijeli služi samo za jednu funkciju (gledanje na blizinu na jednu određenu udaljenost). Prednost je da se može koristiti i binokularno, no uglavnom samo do povećanja slike 5x. I ovdje je vrlo značajno paziti na širinu vidnog polja i dubinsku oštrinu – povećanje veće od 5x je vrlo nepraktično za pacijenta, jer mora promatrani tekst držati preblizu.

Kombinirani teleskopski sustavi koriste se za promatranje na daljinu i blizinu. Osnovni model je za gledanje na daljinu, na koji se dodaje dodatna leća ili sustav leća za magnifikaciju za blizinu. Postoje i zoom modeli za izoštravanje na različite udaljenosti. Prednost je da postoji samo jedan osnovni nosač sistema za obje udaljenosti. Mana je da se ovaj sistem; koji se za daljinu koristi binokularno, za blizinu može koristiti samo monokularno.

Ručni teleskopski sustavi praktični su za kratkotrajne vidne zadatke, posebno na daljinu. Jeftiniji su od teleskopskih naočala jer nije potreban nosač sistema (okvir). Mane su im da su praktični samo za kratkotrajno korištenje, te da je jedna ruka zauzeta držanjem teleskopa.

Teleskopske naočale danas su najčešći način izrade teleskopskih sustava. Prednosti su im da osoba ima slobodne ruke za obavljanje drugih zadataka, optimalno pozicioniranje okulara u odnosu na vidnu os, te moguće binokularno korištenje. Mane su bitno veća cijena, činjenica da su nepraktični za korištenje izvan kuće i za kratkotrajne vidne zadatke. Uvijek je važno pacijentu naglasiti da se teleskopske naočale ne smiju se koristiti pri kretanju!

Propisivanje teleskopskih naočala

Prvo pravilo pri ordiniranju teleskopskih naočala je da pritome nema fiksnog pravila. Vrlo često se tek pri aplikaciji teleskopskih naočala može procijeniti je li pacijent kandidat za njih ili ne. Izuzetno važna edukacija i iskustvo ordinarijusa, kao i uigranost cijeloga tima (med. sestra).

Kako doći do teleskopskih naočala?

Teleskopske naočale veoma su skupe, ali ukoliko su pravilno propisane osobi koja ih stvarno treba, mogu joj doslovce preporoditi život. Dakle, zbog potrebe za edukacijom oftalmologa i cijene sustava, teleskopske naočale čije troškove izrade nadoknađuje HZZO smije propisivati samo za to educirani oftalmolog očne klinike (Zagreb, Split i Rijeka).

Uvjeti za pravilno ordiniranje teleskopskih naočala su višestruki, pošto je i cijena teleskopskih naočala vrlo visoka. Obavezna je edukacija ordinarijusa za korištenje određenog teleskopskog sustava od strane proizvođača onog sustava koji se propisuje – svaki sustav ima svoje osobitosti. Također, potreban je probni set sustava koji se ordinira – probni set jednog sustava (proizvođača) neupotrebljiv je za propisivanje sustava drugog. Isto je važna i edukacija tima (medicinska sestra), adekvatni prostor i uvjeti, te edukacija optičara koji u suradnji sa oftalmologom izdaje naočale, upoznaje pacijenta sa njihovim svojstvima, te ev. vrši prilagodbu sustava za što ugodnije nošenje i optimalnu upotrebu.

Postupak propisivanja teleskopskih naočala

Prije odluke o ev. propisivanju teleskopskih naočala ključan je podroban i pravilno proveden opći oftalmološki pregled, tj. ustanovljavanje postoji li objektivna indikacija za njih: funkcionalno (ambliopija) ili organsko (makulopatija) oštećenje centralnog vida. Pritom je najvažnija procjena statusa vidne funkcije pacijenta: da li pacijent može/ne može gledati TV ili čitati novinski tekst, te da li se već služi povećalom. Dalje slijedi upoznavanje pacijenta s teleskopskim naočalama – motivacija je ključna. Ukoliko se pacijentu teleskopske naočale ne čine praktičnim ili neestetskim, mora se procijeniti da li bi ih on uopće i koristio ako mu se propišu. Teleskopske naočale ne smiju se koristiti pri kretanju, te nisu lijepe. Ukoliko postoji objektivna indikacija i motivacija pacijenta, prelazi se na aplikaciju teleskopskih naočala za daljinu, te potom na blizinu. Dobra standardna naočalna korekcija osnova je na koju se ordiniraju teleskopske naočale. Kod korigirane vidne oštrine manje od 0.5, korištenje standardne Snellenove tablice sa 6 m udaljenosti nije praktično. Tada se koriste tzv. Low vision tablice sa 1 m udaljenosti, koje imaju bolju graduaciju optotipova za manje vrijednosti vidne oštrine (manje od 0.5).

Ukoliko se teleskopskim naočalama postigne bitno poboljšanje vidne funkcije pacijenta, donosi se konačna odluka o ev. ordiniranju naočala i izboru sistema. Na ordinarijusu je da procijeni je li vidna oštrina korištenjem teleskopskih naočala dovoljno poboljšana da zavrijeđuje njihovo ordiniranje – treba se imati u vidu da visoko slabovidnim i poboljšanje vidne oštrine od 0.025 na 0.1 znači četiri puta bolju vidnu oštrinu! Kod makulopatija, rezultati aplikacije teleskopskih naočala za blizinu u pravilu su lošiji no za daljinu – osoba vrlo često ne može pratiti red zbog sekundarne premakularne fiksacije – vide sva već pročitana slova u redu, no ono slijedeće ne vide zbog makularnog skotoma. Ambliopi (posebno djeca) bitno bolje prihvaćaju teleskopske naočale za blizinu – vrlo često se mogućnost čitanja dramatično poboljšava. Izuzetno je važno naći pravi omjer magnifikacija/vidno polje/dubinska oštrina: velika magnifikacija istodobno znači vrlo usko (neupotrebljivo!) vidno polje, uz vrlo malu dubinsku oštrinu.

U slučaju da su naočale propisane, slijedi edukacija pacijenta o njihovu korištenju, te provjera adekvatnosti pomagala nakon adaptacije pacijenta, obično mjesec dana nakon početka njihova korištenja.

Više o ostalim pomagalima za slabovidne saznajte u članku: Pomagala za slabovidne osobe

Oglas