Pomagala za slabovidne osobe
Piše Doc.dr.sc.Petriček Igor, spec.oftalmolog, Klinika za očne bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb, Rebro
Ovaj članak bavi se upravo propisivanjem pomagala za slabovidne, pošto je to područje vrlo malo poznato i oftalmolozima, a kamoli ostalim liječnicima.
Kako odabrati pomagalo?
Moramo naglasiti da ne postoji jedno pomagalo idealno za sve prigode. Slabovidna osoba u načelu može i mora koristiti nekoliko vrsta pomagala za obavljanje različitih vidnih zadataka, jer ne postoji jedno koje zadovoljava u svim prilikama i za sve vidne zadatke.
Dva su kriterija pri odabiru pomagala za slabovidne:
Udaljenost korištenja pomagala:
1. blizu (čitanje, pisanje)
2. srednja udaljenost – duljina ruke (rad, računalo)
3. daleko (TV, čitanje oznaka na ulici, kazalište itd.)
Duljina (trajanje) korištenja pomagala (za obavljanje određenog vidnog zadatka):
1. kratkotrajno (čitanje cijena u dućanu, oznaka na ulici itd.)
2. dugotrajno (čitanje teksta, gledanje TV, rad na računalu)
Vrste pomagala za povećavanje slike
U načelu, pomagala za povećavanje slike mogu se podijeliti u četiri skupine:
1. Povećala
2. Teleskopski sustavi leća
3. Elektronička pomagala
4. Ostala pomagala
Povećala
Prednosti povećala su da su (relativno) jeftina, te da se mogu koristiti u svakoj prigodi (kuća, dućan itd.). Povećala se za sada trebaju kupiti, pošto nisu na listi pomagala koje pokriva HZZO. Mane su da se ne mogu koristiti za gledanje udaljenih predmeta, da je vidno polje ovisno o veličini povećala, da je dubinska oštrina mala (važno kod ručnih lupa ako se osobi tresu ruke, što je često kod starijih, pa teško održavaju sliku u fokusu), te da je mala maksimalna udaljenost promatranog predmeta od povećala (važno kod rada). Više o ovoj temi pročitajte u članku: Povećala za slabovidne
Teleskopski sustavi za magnifikaciju
Teleskopski sustavi za magnifikaciju postižu povećanje slike promatranog predmeta na retini kombinacijom angularne magnifikacije i magnifikacije na osnovi mijenjanja udaljenosti promatranog predmeta. Bitna prednost pred povećalima je veća radna udaljenost (osoba može promatrati predmet iz veće udaljenosti). Važni pojmovi pri odabiru teleskopskog sustava su dubinska oštrina, žarišna udaljenost, vidno polje te optička apertura (lens speed). Više o ovoj temi pročitajte u članku: Teleskopske naočale
Elektronička pomagala (povećala) za slabovidne
Princip rada elektroničkih pomagala (povećala) za slabovidne jest da se slika snima preko elektronske videokamere, povećava se elektronskim putem, te se projicira na ekran samog ručnog uređaja, televizora ili računala. Ovo pomagalo može se koristiti za manifikaciju udaljenih predmeta, no najčešće služi za povećanje pisanog teksta. Više o ovoj temi pročitajte u članku: Elektronička povećala za slabovidne
Ostala pomagala i oblici pomoći slabovidnima
Adaptacija okoline slabovidne osobe može biti od ogromne pomoći. Raspored namještaja u stanu, dobra rasvjeta (neonska bolja od halogene), korištenje označavanja jarkim bojama u domaćinstvu, korištenje pojačanog kontrasta za označavanje, te korištenje uređaja s adaptiranim kazaljkama (satovi, vage…) ili sa zvučnim signalima, može biti od velike pomoći. Važno je da liječnik ordinarijus bude spreman s navedenim upoznati pacijenta. Čitanje i pisanje može biti olakšano korištenjem šablona (tiposkopa) za olakšavanje praćenja reda u tekstu. Također pomaže korištenje tiska s većim slovima, te dobra rasvjeta (kontrast). Socijalna adaptacija je također veoma važna. Pomoć zajednice, bilo obiteljska, profesionalna (liječnik) ili institucionalna (Savez slijepih) pomaže pri prolasku kroz proces adaptacije na (novonastalu) slabovidnost. Postoje i grupe za samopomoć na internetu. Slabovidnost donosi različite povlastice, iako su one više simbolične no stvarne. Bez obzira na to, upoznavanje pacijenta s pravima zbog slabovidnosti obaveza je liječnika obiteljske medicine, oftalmologa i nadležnih tijela u Savezu slijepih.
Zaključak
Za kraj, ponavljamo da nema striktnog pravila pri ordiniranju pomagala za magnifikaciju – vrlo često tek proba pokazuje je li pomagalo indicirano ili ne. Nadalje, ne postoji jedno pomagalo optimalno za sve vidne zadatke slabovidnih. Iskustvo i edukacija ordinarijusa i njegovog tima apsolutno su nužni u cilju optimalnog ordiniranja (skupih!) pomagala. Na žalost, HZZO pokriva troškove izrade teleskopskih naočala i elektroničkog povećala (samo za osobe tijekom redovitog školovanja), a u tom slučaju ima ih pravo propisati isključivo oftalmolog očne klinike.
