Recidivirajuće erozije rožnice – dijagnostika i terapija
Piše Doc.dr.sc.Petriček Igor, spec.oftalmolog, Klinika za očne bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb, Rebro
Za eroziju je tipično da se pacijent žali na osjećaj stranog tijela u oku, uz suzenje i blefarospazam (nevoljno stiskanje očiju), iako se pregledom oka biomikroskopom strano tijelo ne nalazi.
Anamneza je pri dijagnosticiranju erozije veoma bitna: ako pacijent navodi da se ogrebao na list papira ili nešto slično, možemo posumnjati da u oku najvjerojatnije nema stranog tijela. Ukoliko su isti simptomi nastali nakon varenja ili brušenja, vjerojatno se radi o stranom tijelu na rožnici (“špena”), a ukoliko je osjećaj stranog tijela nastao nakon lupanja metalnim predmetom, npr. čekićem, oprez! – velika je vjerojatnost da je krhotina metala uletjela u oko probivši ga. Strano tijelo (npr. prašina) se može zadržati u oku i ispod vjeđe, što se jednostavno ustanovljuje i liječi izvrtanjem vjeđe i brisanjem vaticom.
Oftalmolog eroziju dijagnosticira jednostavnim bojanjem rožnice fluoresceinom – ta vitalna boja svaki defekt epitela oboji intenzivno zeleno. Malo duljim iskustvom tangencijalnim osvjetljavanjem rožnice lampicom možemo na šarenici vidjeti sjenu od erozije golim okom i bez korištenja biomikroskopa – o eroziji se radi ako se sjena vidi, ali ne i strano tijelo na rožnici.
Terapija je jednostavna – zatvaranjem oka isključujemo stalni nadražaj erozije treptanjem i omogućujemo njeno brže cijeljenje. Stavljanje antibiotskih masti i kapi ima za cilj prevenciju razvoja bilo kakve ozbiljnije očne infekcije. Također je dobro pri dugotrajnijim erozijama aplicirati i umjetne suze radi podmazivanja oka, te vitaminske masti i gelove radi brže regeneracije epitela.
Recidivirajuća erozija rožnice
Što je to recidivirajuća erozija? To je svaka erozija koja spontano nastane na istome mjestu na rožnici na kojemu je nastala i prethodna.
U anamnezi pacijent tipično navodi ogrebotinu oka noktom (npr. djeteta ili mačke), ili biljkom (tipično za poljoprivrednike ili cvjećare). Vjerojatno određena svojstva (zagađenost ili određeni kemijski sastojci) takvih uzročnika sprječavaju pravilno zaraštavanje novostvorenog epitela za podlogu. Loša reepitelizacija je, dakle, glavni uzrok recidivirajućih erozija (slika 1).
Recidivirajuća erozija tipično nastaje ujutro, pri prvom otvaranju oka. Hipoksična rožnica koja se oksigenira preko zraka metabolički je najosjetljivija pri ustajanju, pošto je oko preko noći zatvoreno te stoga rožnica ne dobija dovoljno kisika. Uz to, oko noću ne suzi, pa je ujutro relativno suho. Prvim otvaranjem oka kapak povlači loše prirasli epitel, i tako nastane recidivna erozija. Pacijent to najčešće opisuje “kao da ga je nešto proparalo u oku iz čista mira”. Pri pregledu biomikroskopom vidimo veći defekt epitela, a njegovi su rubovi tipično odlijepljeni od podloge. Takva erozija epitelizira sporije, tijekom više dana.
Kakva je prognoza i terapija recidivirajućih erozija? Broj recidiva nikada se ne može sa sigurnošću predvidjeti. Ako svaku takvu ponovljenu eroziju liječimo na isti, gore navedeni način, pacijent nikada neće biti siguran da mu se isto stanje neće ponoviti, te kada. Zbog toga mnogi takvi pacijenti razvijaju prave fobije od otvaranja očiju, upala ili stanih tijela, što ih može sasvim onemogućiti da vode normalan život tijekom ponekad i više godina. Erozije se mogu ponavljati više puta godišnje ili čak mjesečno.
Prednja stromalna punkcija u terapiji recidivirajuće erozije rožnice
Terapija koja sa gotovo apsolutnom sigurnošću rješava pacijenta te neizvjesnosti sasvim je jednostavna, bezopasna, bezbolna, jeftina i brza: prednja stromalna punkcija (slika 2).
Jedini je uvjet da se takav zahvat sa uspjehom provede jest da se njemu pacijent podvrgne isti dan od nastupa recidivne erozije, jer je nužno da se može vidjeti rub gdje zdrav epitel prelazi u mlohavo odignuti.
U čemu se sastoji navedeni zahvat? Pacijentovu rožnicu anesteziramo tetrakainom, te je obojimo fluoresceinom – erozija te mlohavo odignuti epitel okolo nje tako postaju jasno vidljivi. Tada na špricu stavimo insulinsku iglu, koju zavijemo pod kutem od oko 45 stupnjeva, a sam joj vrh (oko 0,2-0,5 mm) zavijemo pincetom ili peanom. Takvom iglom radimo plitke punkcije kroz epitel do strome u cijelom opsegu oko erozije, naizmjence radeći punkcije u cik-cak liniji u zdravom i odignutom epitelu. Bit je stromalne punkcije da se stvore mikroadhezije između epitela i gornjeg sloja strome. Radi se o mikroožiljcima koji su najčešće nevidljivi biomikroskopom, ali se ipak ovakav zahvat ne preporuča u samom centru rožnice, dakle u vidnoj osi. Zahvat je potpuno bezbolan, a nema straha od perforacije rožnice ako se zavine samo sami vrh igle. Ovako tretirana erozija zarašta mnogo brže, a recidivi se gotovo nikada ne javljaju. Varijanta istog zahvata jest i korištenje lasera za izazivanje mikroožiljaka, što se radi uglavnom u većim centrima. Nakon stromalne punkcije terapija se nastavlja aplikacijom antibiotskih kapi i masti, te čvrstim (pressure patch) zatvararanjem oka povojem. Pacijent oko ne otvara do kontrole drugi dan. Nakon što erozija reepitelizira nastavljamo terapiju umjetnim suzama i polivitaminskim mastima radi pospješivanja pravilnog cijeljenja te podmazivanja najčešće još uvijek neravne rožnice.
Opisana metoda u rutinskoj je primjeni u mnogim oftalmološkim ordinacijama, ali za nju isto tako mnogi oftalmolozi još ne znaju, ili je ne primjenjuju.
Mišljenja sam da pacijenti zavrijeđuju da im se recidivne erozije tretiraju na najučinkovitiji način, kako bi mogli nastaviti sa normalnim svakodnevnim životom, bez straha od nenadanog ponovnog bola u oku.
